Mirza Humo
Age: 24
Home University: “Dzemal Bijedic” University of Mostar
Host University: Universidad de Almería, Almería, Spain
Exchange period: Summer semester 2019./2020.
Razmjena je velika i zahtjevna odluka, ali i izuzetno pravi i dobar potez, posebno ako se studenti otisnu sami daleko od domovine, doma, porodice i prijatelja. Razmjena je zamjena i promjena, jer mijenja osobu i daje joj mnoge prilike. Godine, do nisu bitne. Koliko god da za vrijeme razmjene za vrijeme nastave studenti učili o svojoj struci, svaki dan se izazivaju, učenjem o sebi i samostalnosti u sretno-nesretnim vremenima i poznato-nepoznatom prostoru, koliko god da isti taj prostor izgledao primamljiv i poznat. Tako sam dokazao sebi i okolini koliko sam pametan i sposoban, jer nisu svi za razmjene. Za razmjenu treba iskustva u snalaženju u prostoru i vremenu, te samopouzdanje i hrabrost. Ja sam boravio u Kraljevini Španiji pet mjeseci i tu sam se zadesio u sretno-nesretna vremena, kad se pojavio novi virus Korona (SaRs CoV-2).
Dva mjeseca sam bio u obaveznoj samoizolaciji zbog zakona.
Redovno sam primio svaku stipendiju i nikad mi nije nedostajalo novca, čak sam i uštedio nešto novca. Stipendija je pokrivala sve, a primali smo je preko studentske kartice koju smo dobili u Univerzitetskoj banci. Uvijek sam se osjećao sigurno u gradu i studentskim putovanjima preko studentske organizacije ESN (Erasmus Student Network) koja spaja ERASMUS studente, organizuje razna putovanja, razne zabave i projekte. Kad sam stigao, prvih sedam dana sam se smjestio u hotel u centru Almerije koji sam unaprijed pred dolazak rezervisao preko interneta, jer nisam htio da se za stalno smjestim u studentski dom. Tražio sam smještaj sedam dana, dan-noć, i sedmi dan našao stan u centru grada koji je jeftiniji od studentskog doma. Stan je bio blizu hotela. Vlasnica stana je starija Almerijanka. Blizu stana su bile apoteka, autobuska stanica, prodavnica i teretana. Deseti dan sam se preselio iz hotela i uselio u stan. Dok je sve bilo kako treba i pred sami povratak u BiH, imao sam priliku za turističko-istraživačka putovanja zbog završnog rada.
Bilo je lijepo i nezaboravno. Iskustvo. :)
Za vrijeme putovanja i za vrijeme same razmjene, imao sam priliku da saznajem mnogo više o sebi, mjestu odakle dolazim, ljudima koje znam i s kojim sam se upoznao. O tome sam mnogo bolje saznao kad sam se vratio u BiH. Trebalo je malo vremena da se priviknem u BiH, isto kako je trebalo da se priviknem za Almeriju. Imao sam priliku da putujem i družim se sa kolegama s turizma, te ostalih fakulteta i studija iz: Sarajeva, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Tunisa, Maroka, Alžira, Iraka, Češke Republike. Tako sam uvidio koliko smo svi mi isti, slični, različiti, sposobni i nesposobni. Ugostio sam profesora s turizma, zajedno smo jeli i obilazili grad, dok je bio u poslovnoj posjeti Univerzitetu u Almeriji. Dobio sam i poziv za turističku posjetu turističkom dijelu Iraka uz ponudu za besplatan smještaj, besplatne izlete i obroke, uzimajući u obzir da je izuzetno zahtjevno pristupiti tom turističkom dijelu zemlje.Dva mjeseca sam bio u obaveznoj samoizolaciji zbog zakona.
Redovno sam primio svaku stipendiju i nikad mi nije nedostajalo novca, čak sam i uštedio nešto novca. Stipendija je pokrivala sve, a primali smo je preko studentske kartice koju smo dobili u Univerzitetskoj banci. Uvijek sam se osjećao sigurno u gradu i studentskim putovanjima preko studentske organizacije ESN (Erasmus Student Network) koja spaja ERASMUS studente, organizuje razna putovanja, razne zabave i projekte. Kad sam stigao, prvih sedam dana sam se smjestio u hotel u centru Almerije koji sam unaprijed pred dolazak rezervisao preko interneta, jer nisam htio da se za stalno smjestim u studentski dom. Tražio sam smještaj sedam dana, dan-noć, i sedmi dan našao stan u centru grada koji je jeftiniji od studentskog doma. Stan je bio blizu hotela. Vlasnica stana je starija Almerijanka. Blizu stana su bile apoteka, autobuska stanica, prodavnica i teretana. Deseti dan sam se preselio iz hotela i uselio u stan. Dok je sve bilo kako treba i pred sami povratak u BiH, imao sam priliku za turističko-istraživačka putovanja zbog završnog rada.
Bilo je lijepo i nezaboravno. Iskustvo. :)
Almerija me posebno iznenadila zbog raznolikosti stanovnika koji tu imaju privreme ili stalni boravak iz svih krajeva svijeta. Zbog boravka od pet mjeseci, trebala je viza koja se besplatno izradi u ambasadi u Sarajevu bez puno papirologije i vremena. Almerija je grad od 190 000 stanovnika u regiji Andaluzija. Poznat je prema predivnoj staroj utvrdi Alkabasa s koje se pruža najljepši prema gradu i moru. Grad ima plažu, šetalištu kraj mora i šetališta u centru. 2019. godine je dobio titulu za glavnog grada gastronomije.
Tako to bi, prođe i završi. Španija je bila moj dom pet mjeseci. Živio sam u gradu Almerija u regiji Andaluzija. Dva mjeseca smo, zakonom, imali zabranu izlaska vani, putovanja i bilo kakva okupljanja zato što je bilo proglašeno stanje uzbune u čitavoj zemlji. Maske su zakonom svima bile obavezne u javnim i zatvorenim objektima, osim u kućama. Mogli smo samo u prodavnicu, banku, apoteku. Nastava i ispiti su bili od kuće na daljinu. Neki nastavnici nikako nisu držali časove. Većina njih su samo slali zadaće. Svaku večer u osam smo izlazili na balkone i prozore, da bi pet minuta aplaudirali jedni drugima u znaku podrške, nakon čega bi uslijedila himna Španije, himna EU, razgovori i fešta, skladno propisima. Svakih sedam do deset dana sam išao u kupovinu. Naručivao hranu jednom u sedam dana. Bilo je neizvjesno i upitno, kada ćemo da vidimo takozvano svjetlo dana, koliko god je sve ovo čudno i neobično bilo. Da je bilo drukčije, sigurno ne bih bio danas ovo što jesam. Kad sam se vratio kući u BiH, nešto manje od mjesec dana mi je trebalo da shvatim koliko je sve to vrijeme bilo korisno provedeno, bez obzira na to što su nam bila uskraćena osnovna ljudska prava za naše dobro. Imao sam sreću da je tu živjelo desetak Balkanaca, njih troje iz Sarajeva, nekoliko iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Pamtim moju izjavu za Dnevnik 2 FTV-a. Virus je vremenom slabio, pa tako i mjere. Moj najveći oslon su mi bili porodica i Univerzitet "Džemal Bijedić" u Mostaru. Uspio sam posjetiti Kadiz, Kartagenu, Mursiju, Granadu i ruralne predjele La Mange. U Madridu sam dvaput bio. Pred povratak kući, sreo sam se s prijateljicom u Madridu odakle smo letili kući. U Madridu nas je dočekala, ugostila i ispratila ambasada. Povratak kući je trajao dva dana od čega smo četiri sata proveli leteći avionom, a četrnaest sati čekajući na aerodromu u Budimpešti. Poslije svega, idalje je lijepo, ali čudno biti kući. Činjenica je da je ovo iskustvo promjenilo mene i moj život.
Instagram: mrizin_putopis
You Tube: Mirza Humo
